O požarnom sledu
U prostoru Klare i Rose održan je razgovor povodom romana Požarni sled pisca Rastka Jevtovića. Pored autora, o romanu su govorili Srđana Vukajlović, profesorka engleskog jezika u Zemunskoj gimnaziji, prevoditeljka i književnica, kao i Dragomir Džambić u ulozi tumača, dok je razgovor moderirala Marija Ilić.
Rastko Jevtović je široj publici poznat kao profesor književnosti u Petoj beogradskoj gimnaziji, ali i kao pisac, dramski autor i neko ko je veliki deo svog života posvetio radu sa mladima, književnosti i umetnosti. Upravo zbog toga je razgovor o Požarnom sledu vrlo brzo izašao iz okvira klasične promocije knjige i otvorio mnogo šira pitanja o školi, obrazovanju, odnosima među ljudima i društvu u kojem danas živimo.
Uprkos malobrojnoj publici, tokom večeri stvorio se osećaj velike pažnje i prisutnosti, kao da je upravo manji broj ljudi omogućio razgovoru da ode dublje i iskrenije u teme koje roman otvara. Govorilo se o školi kao prostoru u kojem se danas možda jasnije nego bilo gde vide društvene pukotine – umor, agresija, karijerizam, osećaj besmisla, ali i potreba za bliskošću, pažnjom i priznanjem. Roman kroz veliki broj likova i njihovih sudbina ne govori samo o jednoj školi, već o društvu koje polako gubi odnos prema zajednici, znanju i odgovornosti.
Govoreći o školi kao živom organizmu, mestu u kojem se prelamaju društveni odnosi, učesnici su se vraćali pitanju – kako smo došli do toga da mladi ljudi školu sve češće doživljavaju kao prostor protiv kojeg treba da se bore, umesto kao mesto kojem pripadaju? Kako vratiti ljubav prema učenju, ali i prema samom prosvetnom pozivu?
Posebno snažno odzvanjale su misli o tome da znanje bez etike postaje samo gomilanje informacija, kao i pitanje šta ostaje od obrazovanja kada iz njega nestanu odnos, pažnja i ljudska naklonost. U razgovoru se više puta vraćalo na ideju da nijedna tehnologija, pa ni veštačka inteligencija, ne može zameniti pogled, prisustvo, rukopis, glas ili osećaj da nas je neko zaista video i saslušao.
Govoreći iz iskustva profesora, Jevtović je rekao da upravo ljubav i rad danas možda predstavljaju jedini stvarni oblik otpora.
Upravo zato je književnost tokom večeri posmatrana ne samo kao umetnost, već i kao prostor u kojem još uvek možemo pokušati da razumemo sebe i društvo u kojem živimo.
Poslušajte ceo razgovor:
Author: Anamarija Tumbas